U pokušaju da, kao žena, objektivno proniknem u poziciju žene u savremenom biznisu, podsećam se čuvene pripovetke našeg nobelovca o ženi u kojoj se ona javlja kao priviđenje i svetlost, kao podsticaj i inspiracija, kao nedosanjan san i večita tajna. Gde je danas ta žena? Na poslu, u kući, na sastanku, sa decom, u kuhinji, na poslovnoj večeri, za računarom…

Jasno je da živimo u pretežno „muškom” svetu i da postoje određene predrasude prema ženama u biznisu. Nije neobično da tokom poslovnog sastanka žena bude posmatrana s podozrenjem i da partneri kasnije priznaju da su očekivali da na neku ozbiljnu temu razgovaraju s muškarcem. Međutim, žena sa stavom, znanjem, samopouzdanjem brzo postavlja sve na svoje mesto i zadobija poštovanje koje zaslužuje. Ali čini mi se da je ključno pitanje kako se društvo i poslovna zajednica odnose prema ženi. Iz nekog razloga, uobičajeni narativ je da je ženama teško i da pripadaju ugroženoj društvenoj grupi, da su zahtevi da se usklade obaveze na poslu i u porodici preveliki i da nešto mora da se žrtvuje ili zapostavi. Čemu inače programi za osnaživanje žena u biznisu i šta se time poručuje? Da je uspešna žena kuriozitet ili izuzetak koji potvrđuje pravilo da za to nije sposobna.

Šta savremena kompanija i društvo očekuju od žene koja je zaposlena, koja je menadžerka, koja je vlasnica?

Po Gert-Hofstedovoj teoriji, upravo su ženske vrednosti dominantne na našem podneblju, iz čega sledi da organizaciju valja posložiti upravo imajući u vidu, tzv. ženske vrednosne obrasce. Po ovoj teoriji postoji nekoliko osnovnih dimenzija šire društvene kulture i ponašanja, koji se usvajaju tokom odrastanja u jednoj zajednici. Naše društvo pretežno karakterišu visoka distanca moći i tolerisanje autoriteta, visok nivo kolektivizma i očekivanja od zajednice, zatim niska sklonost riziku i neizvesnosti, kao i dominantno ženski vrednosni obrasci. Nasuprot muškim vrednostima gde se insistira na rezultatu, težnji ka ličnom uspehu, visokoj konkurentnosti… stoje ženske vrednosti koje insistiraju na harmoniji, zajedništvu, konsenzusu itd. Našem okruženju je imanentan upravo ženski vrednosni sistem i to da je kvalitet života važniji od postignuća, da je kolektivni uspeh ispred pojedinačnog, da je važan odnos prema ljudima i da se od lidera očekuje da bude zaštitnik u većoj meri nego osvajač. Jasno je da je u našem poslovnom okruženju žena više nego potrebna i da je „ženski” pogled na svet uslov dobre i uspešne organizacije. Zanimljivo je primetiti da je većina međunarodnih korporacija i investitora došla iz zemalja gde je to potpuno obrnuto, pa se nameću vrednosti koje našem društvu u principu ne prijaju i koje se neretko doživljavaju kao trka za novcem, otuđenost, nedostatak duhovnosti i zajedništva. Može biti da u tome delom leže i razlozi za tinjajuće nezadovoljstvo u korporativnom svetu i za brojne organizacione neusklađenosti, pa i nerazumevanje prema ženama. Valjalo bi da se svaka organizacija pozabavi ključnim vrednosnim postavkama i sopstvenom kulturom. Svakako, velika je šansa da će im više odgovarati norme društva u kojem posluju i iz kojeg dolazi najveći broj internih i eksternih stakeholder-a nego da sebe smatraju izuzetnim i odvojenim od zajednice, pokušavajući da joj nametnu drugačije parametre uspeha, koji suštinski izazivaju dugoročno nezadovoljstvo kod ljudi.

Heroine današnjice

Slični procesi se dešavaju i nametanjem društvenog narativa putem medija. Kako ženu predstavljaju današnji mediji? Šta naše ćerke, majke, supruge, sestre mogu da gledaju tokom celovečernjih programa i koje se teme nameću? Žene su poznate i uspešne ako su sa estrade, iz medija ili eventualno iz politike. Naučnice, doktorke, profesorke, menadžerke, preduzetnice teško se probijaju u žižu javnosti, pogotovo svojim dostignućima (osim kad je Dan žena). Niko ne obraća pažnju na prave heroine današnjice koje s dve plate prehranjuju porodicu, plaćaju račune i knjige, podižu decu i vaspitavaju ih da budu vredni i pristojni ljudi. Uspešna žena se predstavlja kao ona koja parira muškarcima i koja ume da igra na muškom terenu individualnog uspeha i agresivnih ciljeva. Nije baš jasno čemu ta antagonizacija i u kojoj meri ona menja paradigmu o muškom društvu. Posledica je upravo trajno dvoličan odnos prema ženama u biznisu, pa ako kaže svoje mišljenje, onda je alapača, ako ćuti, onda je opasna, ako je nasmejana, onda je koketna, ako nije nasmejana, onda je zmija.

Kako nas uvodni citat podseća, otvaranjem očiju za nešto pojedinačno, može se desiti da ih zatvorimo za stotinu drugih stvari i opštu sliku društva u kojem živimo. Lično ne verujem da je potreban neki poseban odnos prema ženama u biznisu. Pre da bi valjalo razmisliti o odnosu koji imamo prema biznisu uopšte i u kojoj meri poštujemo obrasce ponašanja koji su imanentni našoj društvenoj kulturi. Dovoljno je da razumemo kako valja postaviti kompaniju (po ženskom obrascu) u kojoj će se ljudi osetiti poštovanim, u kojima će se brinuti o njima, gde će zajednički cilj biti jasan i motivišući, pa će svi imati potrebu da budu lojalni i da daju maksimalan doprinos zajednici. U takvom okruženju žena u biznisu će se osećati sasvim ugodno i nema potrebe posmatrati je kao osobu s posebnim potrebama. Ona će osetiti da u takvom okruženju može da nađe balans između poslovnog i privatnog života, da ima razumevanje, poštovanje i zaštitu i na poslu i kod kuće i nadajmo se da će uspeti da se otrgne od narativa koji joj se nameću. Naravno, izazov je i za žene da izađu iz lažne zone komfora u kojoj se tretiraju kao neko kome treba pomoći i gde je njeno pravo da bude podržana zapravo paravan iza kojeg se posmatra kao objekat, a ne kao subjekat koji nosi čitavu zajednicu.

Naše okruženje i porodično i poslovno i društveno upravo je onakvo kakvim ga čine žene, a one ga čine onakvim kako ih tretirate. Pokušajte da razumete vrednosti koje su ženama važne i koje su našem društvu neophodne, pružite joj pažnju i poverenje, razlog da bude posvećena, lojalna, uporna i čvrsta. Budite sigurni, za sve izazove koji su pred njom, žena je sposobna, ona zna, ume, može, stiže i uspeva.

Sve žene, u biznisu i van njega, znaju da smo mi stub porodice, stub društva i privrede i da smo mi te koje svojim vrednostima činimo i zajednicu vrednom. Mi smo Jovanka Orleanka, mi smo Milunka Savić, mi smo Majka Jevrosima. Mi smo te koje veruju, koje su hrabre i poštene i dok smo takve, naš i uspeh svih oko nas je zagarantovan.

Informacije sadržane u ovom tekstu predstavljaju stavove autora, nisu pravni saveti, služe za opšte informisanje, ne treba ih koristiti kao zamenu za konsultacije sa stručnim licima. Pre donošenja bilo kakve odluke i preuzimanja bilo kakve radnje konsultujte se sa licima koja su ovlašćena za davanje pravnih saveta u skladu sa zakonom. Firma JN&AN NIKOLIĆ CONSULTING DOO ne snosi bilo kakvu odgovornost ukoliko preduzmete radnje na osnovu informacija iznetih u ovom tekstu.

Politika privatnosti

Dubravka Milovanović je regionalni direktor u konsutantskoj kući ASEE – Adizes South East Europe, odgovorna za programe razvoja menadžera i zaposlenih, kao i za programe zadržavanja i privlačenja talenata za kompanije u regionu. Dubravka je angažovana u kreiranju programa obuka za menadžere i zaposlene u vodećim kompanijama u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini . Posebno se bavi pitanjima upravljanja ljudskim resursima i odlivom kadrova, govornik je na skupovima iz oblasti koje pokriva, kao i autor članaka o pitanjima zadržavanja i privlačenja talenata.

What's next

Bonsai

Treba li težiti idealnom? Ja mislim DA. Ali isto tako mislim da ne treba odustajati od malih, ili malo...

Kada adolescencija pokuca na vrata

U procesu Adižesove organizacione transformacije u velikoj meri se susrećemo s kompanijama koje su u Go-Go fazi životnog ciklusa...

Izabrani

Već neko vrijeme pričam (a, slabo me ko sluša) kako se situacija na tržištu rada promijenila. Kako promijenila? Kritično...

Comments are closed.