Pismo menadžeru

Dragi Menadžeru,

Veliki si. Uspješan. Glavni si. Radom si to zaslužio. Tolike godine borbe, prekovremenih. Hej! I sad te svi zovu šefe. Iako ti se to ne sviđa. Ti bi radije da te zovu menadžer, jer zaboga to ti piše na ovim novim super sjajnim vizitkama koje su ti napravili. To ti piše u elektronskom potpisu svih mailova koje šalješ.

Trudiš se da ne reaguješ burno kad te nazovu šefom, ne želiš da pomisle da si sujetan ili ego manijak. Ne, zaboga. Nego onako, lagano uz osmjeh za koji misliš da je srdačan i dobronamjeran, lagano ih potičeš da to „šefe“ ispravljaju u „menadžeru“.

Jer to ti piše i na vratima kancelarije u kojoj sjediš. Po prvi put si sam u kancelariji, sam za stolom. Imaš i stolice za goste. Jer menadžeri primaju i goste i razgovaraju o važnim stvarima. Menadžerskim.

Sa ljudima ne pričaš mnogo. Da naravno, izdaješ im naređenja. Daješ zadatke. Onda se diviš sam sebi, kako si to dobro uradio. I kako si s razlogom menadžer.

Kada dođu da te nešto pitaju, malo se i naljutiš. Pobogu, zašto dolaze sa pitanjima. Zar ne znaju sami uraditi. TI si sve znao sam. Zato si sad  menadžer. Od te spoznaje ti bude malo bolje, pa se uživiš u svoju ulogu i riješiš im problem. I svakom sljedećem isto tako. I osjećaš se baš dobro jer rješavaš probleme. Kao pravi menadžer. Malo ti je čudno, što na momente i ti sam vidiš da su ti problemi blago rečeno prozaični. Hoće li kanta za smeće lijevo ili desno. Hoće li naručiti papir za print i koliko. Nemaju baš puno veze s poslom. Ali, dobro sve ide u rok službe.

U momentu shvatiš da su one stolice za goste sve češće zauzete. Ljudima kojima rješavaš probleme. Pa ti bude i drago, osjećaš se malo kao i da je to društvena odgovornost. Ti pomažeš. Pravi menadžer filantrop. I od toga ti bude toplo ko srca.

Onda čekaš i dočekaš prvi mjesečni sastanak menadžera. Gordo kreneš prema sali za sastanke, i pomisliš da si konačno svoj među svojima. Sada pričaš sa ljudima koji su tvoj nivo. Koji te razumiju. Koji znaju.

Na sastanku pričate o velikim stvarima, strateškim, menadžerskim. Drago ti je što si se malo odmakao od pričanja o pronalasku savršene lokacije za kantu za smeće. Napokon, dobiješ i ti priliku da nešto kažeš. Da predstaviš rezultate svog sjajnog tima kojem tako uspješno svaki dan rješavaš probleme. I baš se nekako i pohvališ sa tim kako nema problema koji im nisi riješio.

Primjetiš da se ostali menadžeri nakašljavaju i meškolje. Ali vruće je i suh je zrak. Sigurno je zbog toga.  Tvoj asistent ti dodaje tabele i grafove sa rezultatima tvog tima. Da, imaš i asistenta. Jer si menadžer. Svoju kancelariju, svog asistenta. Pa ti drago. Opet se neko nakašljao, pa te prenuo iz tog lijepog osjećaja. Moraju nabaviti neki ovlaživač zraka za ovu salu.

Rezultati bi mogli biti i bolji, ali kažeš da je bilo baš puno problema. Baš puno, kao nikada prije. I s ponosom dodaš da si ih sve riješio. Sada se više ni ne nakašljavaju samo te gledaju. Neki sa širom otvorenim očima. Malo si ponosan na sebe. Ok, nećeš sada biti skroman – puno si ponosan na sebe, s razlogom jer baš te gledaju zadivljeno.

Sastanak je završen i Generalni menadžer te zove da ostaneš kratko sa njim. Tvojoj sreći nema kraja. Sada će te pohvaliti, to je to. Možda ti ponudi još neko više menadžersko mjesto, jer vidio je kako si dobar u rješavanju problema.

Možda ti poveća platu. Možda ti ponudi svoje mjesto. Uh, to je sigurno. Iz sanjarenja te je prekinuo krajnje ozbiljan glas koji si čuo: ti nisi menadžer, ti si rob.

Vizija tvoje budućnosti se raspala u komadiće. Pitao bi nešto, ali ne možeš ni da zineš ni da progovoriš. Toliko si šokiran. Samo ga gledaš širom otvorenih očiju. Onako kako su tebe maločas gledale kolege menadžeri. Aha, znači oni nisu bili zadivljeni.

On priča, ali ti čuješ samo dijelove te priče. Moraš. Naučiti. Da. Budeš. Menadžer.

Kako ćeš naučiti, šta tu ima da se nauči. Pa ti si rođeni menadžer. Kako ćeš naučiti, gdje. O Bože.

Sad se nekako prisjećaš da ti je Generalni rekao da čitaš, da istražuješ i da pitaš kolege koje to znaju. Pa hajd’ možeš čitati, može i istraživanje. Ali, da pitaš kolege – ne zaboga. Mislim, nisi ti sujetan i to, ali to ne dolazi u obzir. Onda će i oni misliti da ti ne znaš.

Ali evo, ja ću ti pomoći. Prvo moraš naučiti šta to znači biti menadžer. Znam da znaš, bolje od mene. Ali, dozvoli.

Tvoj zadatak, tvoja uloga i tvoja odgovornost je da tvoj tim bude kompetentan, motivisan i da taj tim uspješno vodiš i koordiniraš na putu do ostvarenja ciljeva. Ne brini, nisu ovo teške riječi, ovo su ti prave mendžerske riječi.  

Kompetentan je tim koji zna raditi svoj posao. Koji ima znanja i vještine potrebne da isporuči rezultat zbog kojeg svaki dan dolazi na posao, jelte.

Motivisan tim je onaj koji je sretan, radi sa radošću i zadovoljan je. Tvoji su prilično zadovoljni, jer im ti rješavaš sve. Ali nije to ta motivacija.

Uspješno vođenje i koordinacija tima nije da im svaki dan rješavaš probleme. Da znam da si šokiran. Nije ti niko rekao, evo ja ti kažem. Ti ih organizuješ, vodiš i usmjeravaš. Ti ih koordinaraš kako ne bi svi istovremeno radili na samo jednom zadatku. Ono, kao petogodošnjaci na fudbalu – svi na loptu.

I na kraju, ti im ne rješavaš probleme. Ti ih učiš kako da riješe probleme. Tako što ćeš jačati njihove kompetencije. Tako što že ih držati motivisanim. Tako što ćeš ih usmjeravati.

Eto i to sam ti riješila.

A, sad se prihvati stvarno menadžerskog posla.

Topli ljudski pozdrav od mene što se pravim pametna i vidim drugačije nego ti.

snosi bilo kakvu odgovornost ukoliko preduzmete radnje na osnovu informacija iznetih u ovom tekstu a svako oslanjanje na informacije i iznete u ovom tekstu vršite isključivo na sopstvenu odgovornost.

Informacije sadržane u ovom tekstu predstavljaju stavove autora, nisu pravni saveti, služe za opšte informisanje, ne treba ih koristiti kao zamenu za konsultacije sa stručnim licima. Pre donošenja bilo kakve odluke i preuzimanja bilo kakve radnje konsultujte se sa licima koja su ovlašćena za davanje pravnih saveta u skladu sa zakonom. Firma JN&AN NIKOLIĆ CONSULTING DOO ne snosi bilo kakvu odgovornost ukoliko preduzmete radnje na osnovu informacija iznetih u ovom tekstu.

Enisa Selmanović-Salkić Autor

Enisa Selmanović – Salkić, osnivač i direktor agencije „Consultor“, Sarajevo Poduzetnica sa više od 16 godina isksutva u radu sa pojedincima, timovima i organizacijama. Pomaže kompanijama da se reorganizuju, urede procese, izgrade svoje rukovodioce, zadrže najbolje ljude i razvijaju se u smjeru povećane efikasnosti i profitabilnosti. Kroz rad na projektima, te usmjerene edukacije, razvija lidere koji dobijaju sva potrebna znanja i vještine i znaju ih primijeniti kako bi ostvarili kompanijske ciljeve. Posvećena ljudima, okrenuta rješenjima, praktična i usmjerena na stvaranje promjena i nove vrijednosti. Diplomirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, magistrirala na Chartered Institute of Personnel and Development, United Kingdom, završila specijalizaciju na temu Disruptive Strategy na Harvard Business School, United States of America. Objavila je veliki broj stručnih radova i redovan je kolumnista za dva časopisa, te govornik na velikom broju konferencija i stručnih skupova. Autorica knjige "Sve što trebate znati o vođenju pobjedničkih timova (i kako)". Link za naručivanje knjige: https://consultor.ba/naruci-knjigu/